Vozili smo se draga i ja jednog vikenda iz Rijeke prema Lovranu gdje smo imali zakazan sastanak s par finih kolača. Putem smo sreli podosta motocikala, što nije ni čudno jer je dan bio krasan. Sa žalošću smo ih promatrali i razmišljali o tome kako je naš KLE ostao bezrazložno zanemaren. No nešto drugo mi je privuklo pažnju: od motocikala koji su nas prestigli, uspio sam ih pobrojati čak 5 bez registarske oznake. Štoviše, ni jedan od njih 5 nije imao montiran ni nosač za registraciju već su svi imali goli visoki rep. Ako pretpostavimo da nas je prestiglo oko 25 motocikala (a vjerojatno je jer smo mi puno stajali u kolonama, a oni nisu), to bi značilo da otprilike svaki peti (ili 20%) nije imao registraciju.

Provrtio sam si tada malo film u glavi i zaključio da među tih 5 motocikala nije bilo nijednog customa, nijednog endura, nijedne krstarice (tourera), pa čak ni skutera. Bez pločica mahom voze vozači sportskih cestovnih jurilica (tu i tamo zaluta pokoji sportski naked ili supermoto, ali to tada nije bio slučaj).

Motocikli bez pločice i nisu neka novost na cestama, svi ih viđamo, a ono što je mene zanimalo je zašto? I zašto samo vozači sportaša (jer i supermoto je zapravo sportski cestovni motocikl)? Odgovor se nameće sam od sebe: zato što su to vozači/motocikli koji najčešće bježe policiji. Ako se bježi policiji, bolje je ne imati registarsku oznaku. Zašto baš oni bježe policiji? Zato jer oni najbrže voze. Ja na enduru vozim ponekad nešto preko ograničenja, ali radim to i u autu. Ni vozači customa i tourera skoro nikada ne divljaju. Alternativno objašnjenje, koje bi mi neki mudrijaš mogao ponuditi, bilo bi da rep sportskog motocikla izgleda ljepše kad nema tablice i nosača. Ma da, a mi ostali smo debili jer mislimo da ogromne registracije uljepšavaju naša vozila (i aute, ne samo motore).
Nisam imao mira pa sam potražio Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04) i zavirio na ključna mjesta. I saznao sljedeće: prema Članku 53. najmanja kazna za prekoračenje brzine u naselju iznosi 300 kn i to za prekoračenje od 10 km/h. Svi znamo da promet gradskim cestama s dvije trake u jednom smjeru uglavnom ide 60-65 km/h (osim ako cesta nije začepljena). Uz standardno gradsko ograničenje od 50km/h, to znači da više-manje svakodnevno riskiramo globu od 300 kn. Članak 54. pak propisuje tu istu kaznu (300 kn) za prekoračenje brzine izvan naselja od 10-30 km/h. U oba slučaja moramo znati da kazna poraste za, čini mi se, 110 kn (bar je toliko bilo kad sam je ja platio) zbog stavke troška utvrđivanja prekršaja (ili neke slične bezobraštine) ukoliko vas u prekršaju uhvate s multanovom. Prvo veće prekoračenje od navedenog se po oba članka kažnjava sa 500 kn, a kazna može ukupno narasti na čak 2000 (izvan naselja) odnosno 3000 kn (naselje). Pritom treba uzeti u obzir i opasnost od dobivanja kaznenih bodova i oduzimanja vozačke dozvole. Kazneni bodovi se, kao što svi znamo, kumuliraju pa se situacija pogoršava što ih više skupimo.

To sam više-manje znao iako ne ovako u detalje, a ono što nisam znao je kakve su kazne za neimanje registarske oznake. To je regulirano člankom 244. istog zakona kojem stavak 8 glasi: «Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač vozila koji nema propisan broj registarskih pločica ili na kojem su te pločice ili međunarodna oznaka postavljene tako da se dobro ne vide ili nisu čitljive.» Dakle tako, kazna za neimanje registarske oznake je jednaka najmanjoj kazni za prekoračenje brzine. Pritom ne postoji opasnost od dobivanja kaznenih bodova, a nema ni povećanja sankcija u slučaju ponavljanja prekršaja. Znajući koliko je lako s motorom (a posebno supersportskim kakvi su najčešće bez registracija) prekoračiti brzinu i imajući na umu da motor nema prednje registracije nego samo zadnju pa prometni policajac ne zna da je nema sve dok motocikl već nije prošao, stvari postaju jasnije. Jedini način da policajac na vrijeme vidi da je motor bez registracije je da ga zaustavi, što neće učiniti ukoliko ovaj nije u prekršaju, a ukoliko jest sve su šanse da mu neće stati. U većini slučajeva policajci znaju da su im ništavne šanse za hvatanje motocikla koji je projurio kraj njih dok su oni stajali na cesti pa ga neće ni ići loviti. A s obzirom da nema tablice, neće ga moći ni zapisati. Priča gotova.
No nije brzina jedini razlog za bježanje. Bježati se može i za izbjegavanje 1000 kn kazne za prolazak kroz crveno, 700 kn kazne za nenošenje kacige... Ovo potonje mi je posebno smiješno, kazna za nenošenje kacige (čime motociklist uglavnom ugrožava samo svoju sigurnost) je više nego dvostruka od kazne za neimanje registracije (što je osnova za izvlačenje od mnogih drugih prekršaja koji mogu ugroziti i ostale sudionike u prometu).
Po mom mišljenu, prvom prilikom bi kazne za neimanje registarske oznake trebalo inicijalno barem udvostručiti, a za ponavljanje prekršaja umnogostručiti. Rezultat bi bilo umanjivanje mogućnosti za nekažnjeno divljanje na cestama (ne samo na motorima nego i u gradskim trkačima u autima bez prednje registracije). Problem bi mogao nastati zbog preoštrog kažnjavanja pojedinaca koji su nenamjerno bez registracije (zbog gubitka, krađe...). No ako je kazna za pojas 700 kn, teško da bi netko jako protestirao za slično kažnjavanje puno većeg prekršaja koji se uz to i prilično rijetko slučajno događa (gubitak ili krađa tablica).
A to je s motociklistima? I oni su na dobitku. Zauzdavanjem onih koji divljaju na cestama (a zapravo su u manjini), dio lošeg glasa izgubili bi svi koji voze motore.

 (Tekst sam inicijalno napisao za www.bestseler.net i objavio ga 09.02.2007. pod pseudonimom Rock Roll. Za objavu ovdje je sitno korigiran u nekim detaljima.)

 

Marv